ORUZJE

Dobrodošli na moj blog

08.01.2010.

M77 OGANJ

M77 M77 Oganj SAMOHODNI VIŠECjEVNI LANSER RAKETA 128 mm
Razvoj jugoslovenskog samohodnog višecevnog lansera raketa M77 Oganj trajao je od 1968. do 1977. godine. Prototip je prvi put javno prikazan na vojnoj paradi 1975. godine, a serijska proizvodnja otpočela je pet godina kasnije.

Višecjevni lanser raketa postavljen je na vozilo FAP-2026 BDS/A sa posebno izvedenom platformom. Na zadnjem djelu platforme ugrađen je lanser sa 32 cjevi kalibra 128 mm, čije pokretanje po pravcu i elevaciji obavljaju elektromotori. Polje dejstva po azimutu je 180°, a vrijeme neophodno za navođenje lansera je manje od 45 sekundi. Sistem za pokretanje po visini obezbeđuje postizanje maksimalne elevacije od 50° za manje od 70 sekundi. Za nivelaciju (dovođenje u horizontalni položaj) lansera koristi se poseban sistem, čiji je opseg rada +/- 6° po uzdužnoj i +/- 10° po poprečnoj osi, a vrijeme nivelisanja po obje ose je oko 20 sekundi.

Pri gađanju i dopunjavanju lansera, sistem za oslanjanje vozila sa isključuje pomoću četiri stope. Vrijeme spuštanja stopa do maksimalnog položaja je manje od 18 sekundi.Na prednjem djelu platforme (iza kabine vozila) nalazi se punjač sa 32 rezervne rakete. Punjač obezbeđuje poluautomatsko punjenje lansirnih cjevi za nešto više od tri minuta. Vrijeme potrebno za lansiranje dva punjenja (64 rakete) sa istog vatrenog položaja iznosi 6,5 minuta.

Platforma sa lanserom ima sklopiv sistem za zaštitu od meteoroloških utjecaja. Kada je zaštita navučena, vozilo M77 Oganj podsjeća na običan kamion, što doprinosi maskiranju.

Za gađanje iz višecjevnog lansera raketa koriste se trenutno-fugasne rakete M77, a razvijene su i rakete sa kasetnom bojevom glavom sa bombicama kombinovanog dejstva i rakete sa kasetnom bojevom glavom sa protivtenkovskim minama. U bojevu glavu razorne rakete ulivene su 2562 čelične kuglice mase 0,103 kg i 430 kuglica mase 0,443 kg. Dimenzije lijevka na cilju iznose 2,10 x 0,35 m. Raketni motor radi 1,82 s i za to vrijeme ubrza raketu do 750 m/s. Maksimalni domet je 21.000 m.

Za samoodbranu od napada iz vazdušnog prostora, Oganj je naoružan protivavionskim mitraljezom kalibra 12,7 mm Browning M2HB ili M87 NSVT, postavljenim na krov kabine vozila. Za odbranu od napada sa zemlje, posada pored ličnog naoružanja na rasplaganju ima i ručni bacač M79 Osa.

Sistem M77 Oganj je sa velikom efikasnošću korišćen u ratnim sukobima na teritoriji bivše SFRJ.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 128 mm
Broj lansirnih cjevi: 32
Borbeni komplet: 64 rakete
Posada: 5
Borbena masa: 22400 kg
Masa praznog vozila: 17300 kg
Dužina vozila u marševskom položaju: 8,4 m
Širina vozila u marševskom položaju: 2,49 m
Visina u marševskom položaju: 3,1 m
Masa rakete: 67,1 kg
Masa bojeve glave: 19,53 kg
Polje dejstva po pravcu (ručno): 185°
Polje dejstva po pravcu (automat. i poluaut.):  180°
Polje dejstva po elevaciji: 0 - 50°
Površina dejstva trenutno fugasne BG: 0,36 ha
Površina dejstva kasetne BG: 1,1 ha
Vjerovatno skretanje po pravcu na max dometu: oko 170 m
Vjerovatno skretanje po daljini na max dometu: oko 125 m
Maksimalna brzina kretanja vozila: 80 km/h
Temperaturni opseg upotrebe: -30 do +40 °C
08.01.2010.

M80A

M80 M80A BORBENO VOZILO PJEŠADIJE
Vojna industrija bivše SFRJ je početkom sedamdesetih godina razvila borbeno vozilo pješadije M80, kao zamjenu za oklopni transporter M60. Vozilo je prvi put prikazano na vojnoj paradi u Beogradu 1975. godine. Devet godina kasnije na izložbi naoružanja u Kairu prikazana je modifikovana varijanta M80A, koja je postala standardna u jedinicama JNA.

Koncepcija vozila slična je kao kod ruskog BMP-1. Pogonska grupa postavljena je u prednji desni dio oklopnog tjela, u prednjem lijevom djelu je mjesto vozača, a iza njega pozicija komandira. Kupola sa naouružanjem i mestom nišandžije nalazi se u srednjem djelu vozila, dok je zadnji dio predviđen za smještaj sedmočlanog pješadijskog odjeljenja.Tjelo BVP M80 izrađeno je varenjem ploča pancirnog čelika. Debljina oklopa sa prednje strane je 14 mm i štiti od projektila kalibra 20 mm ispaljenih sa daljine od 100 m. Bočni oklop debljine 9 mm štiti od pancirnih projektila kalibra 7,62 mm ispaljenih sa udaljenosti od 100 m.

Naoružanje vozila se sastoji od automatskog topa M55 kalibra 20 mm, spregnutog mitraljeza M86 PKT kalibra 7,62 mm i dva lansera za protivoklopne vođena rakete 9M14M Maljutka (NATO oznaka AT-3 SAGGER).Topom M55 dejstvuje se protiv ciljeva na zemlji na daljinama do 1500 metara i ciljeva u vazduhu udaljenih do 1000 m. Koristi se više vrsta metaka sa pancirno-zapaljivim, trenutno-zapaljivim i vježbovim granatama, a u borbenom kompletu se nalazi ukupno 400 metaka (dva redenika po 200 metaka). Polje dejstva po elevaciji je od -5° do +65°, a po pravcu 360°.

Desno od topa postavljen je mitraljez M86 PKT kalibra 7,62 mm. Koristi se za gađanje pojedinačnih ciljeva na daljini 600 m, odnosno grupnih ciljeva udaljenih do 800 m. Puni se redenikom sa 500 metaka, a u borebnom kompletu se nalazi 2000 metaka (4 redenika).Protivoklopna vođena raketa 9M14M koristi se za gađanje tenkova, oklopnih vozila i utvrđenih objekata na daljinama od 500 do 3000 metara. Vođenje rakete je ručno, a kumulativna bojeva glava probija 400 mm homogenog čeličnog oklopa. U borbenom kompletu se nalaze ukupno 4 projektila.

Nišandžija na raspolaganju ima dnevnu nišansku spravu DNS-1 i noćnu nišansku spravu PNS-1 (radi kao pasivna na bazi pojačivača slike ili aktivna u kombinaciji sa IC reflektorom). Naoružanje i nišanski uređaji nisu stabilizovani. Komandir vozila za osmatranje koristi dnevni periskop TPKU2B ili noćni periskop TKN-1 (koristi se sa IC reflektorom OU-3).Desant može da dejstvuje streljačkim naoružanjem iz vozila kroz 8 puškarnica (po tri na bokovima i dve na zadnjoj strani BVP-a).

Vozilo M80 bilo je pogonjeno turboprehranjivanim dizel motorom Hispano-Suiza HS 115-2 snage 191 kW pri 3000 obrtaja u minuti. U varijantu M80A ugrađen je desetocilindrični dizel motor sa direktnim ubrizgavanjem FAMOS 10V003, koji razvija 235 kW pri 2500 obrtaja u minuti. Mehanička transmisija ima pet stepeni prenosa za kretanje napred i jedan za nazad. Primjenjen je sistem oslanjanja sa torzionim vratilima, a na prvi i zadnji osloni točak ugrađeni su hidraulični amortizeri.

Borbeno vozilo pješadije M80A je amfibija. Na vodi se za pogon koriste gusenice, a maksimalna brzina plovidbe je 7,8 km/h. Vozilo je opremljeno valobranom i uređajem za izabcivanje prodrle vode.Od ostale opreme u BVP M80A se ugrađuje radio-uređaj dometa 20 km (15 km kada je vozilo u pokretu), sistem za NHB zaštitu na bazi natpritiska, automatski protivpožarni sistem u borbenom i motorno-transmisionom odeljenju, sistem za stvaranje dimne zavjese ubrizgavanjem goriva u izduvnu cjev motora i grejač.

Šasija BVP M80A poslužila je kao osnova za razvoj komandnih vozila M80A KČ, M80A KB i VK M80A, raketnog sistema trupne PVO Sava, sanitetskog vozila M80 Sn, samohodnog protivoklopnog lansera M80A LT (u VRS označenog M92), samohodnog protivavionskog topa 30 mm SPA M80A i samohodnog minopolagača M80 MOS.Pred raspad SFRJ pojavila se modernizovana varijata BVP-a označena M-80AK. Na vozilo je ugrađena kupola "Vidra" sa stabilizovanim topom M86 kalibra 30 mm, spregnutim mitraljezom 7,62 mm, dva lansera za poluautomatski vođenu verziju rakete Maljutka (9M14MP1), četiri bacača dimnih kutija i novom dnevno-noćnom nišanskom spravom.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE (M-80A)

Kalibar topa: 20 mm
Kalibar spregnutog mitraljeza: 7,62 mm
Protivoklopne vođene rakete: 2 x 9M14M
Borbeni komplet topa: 400
Borbeni komplet mitraljeza: 2000
Borbeni komplet POVR: 4
Posada: 3+7
Masa vozila: 13850 kg
Dužina: 6,42 m
Širina: 2,885 m
Visina: 2,2 m
Visina sa POVR: 2,67 m
Klirens: 0,4 m
Širina traga gusenica: 2,526 m
Snaga motora: 235 kW
Specifična snaga: 16,96 kW/t
Radijus kretanja: 500 km
Maksimalna brzina: 65 km/h
Brzina plovljenja: 7,8 km/h
Savlađuje vertikalnu prepreku:  0,8 m
Savlađuje rov: 2,4 m
Uspon: 57,7%
Bočni nagib: 46,6%
08.01.2010.

SNAJPER

Snajperska puška je namenjena za uništavanje ciljeva na velikim razdaljinama, preciznom vatrom i uz što manji utrošak municije. U većini slučajeva pod ciljevima se podrazumeva čovjek (neprijateljski vojnik, terorista, naoružani kriminalac, predsednik ili neki drugi visoki državni zvaničnik i dr.), dok se pod „što manjim utroškom municije“ obično misli na „jedan hitac“.
Razdaljine na kojima snajperska puška dejstvuje kreću se od 100 m i manje (policijske i antiterorističke akcije) pa do 1 km i više (vojne i specijalne operacije). Neke snajperske puške, uglavnom velikog kalibra mogu se koristiti i za uništavanje i onesposobljavanje materijalnih ciljeva kao što su radarske kabine, avioni na stajanci, džipovi i dr.

Istorija preciznog gađanja vatrenim oružijem vuče svoje korjene još iz 18 i 19. veka. Uvidjevši značaj preciznog gađanja armije mnogih zemalja formirale su posebne jedinice sastavljene od odličnih strelaca, uglavnom naoružanih standardnim armijskim puškama.

Tokom Prvog i Drugog svetskog rata takođe su korišćene snajperske puške. U prvom svjetskom ratu koji je bio pozicionog karaktera i u kojem je dominirala rovovska borba, uloga snajperske puške nije došla do izražaja. Razlog za to je što nije bilo borbi u urbanim područjima u kojima ovo oružije ima poseban značaj. Takođe, linija fronta koja je bila ispresecana
rovovima i preorana eksplozijama artiljerijskih granata nije pružala dovoljno prirodno zaklonjenih položaja (vegetacija je u ovim područjima bila potpuno uništena) i uzvišenja sa kojih bi snajperista mogao da dejstvuje zbog čega je uloga snajperske puške u ovom sukobu bila neznatna.

U Drugom svetskom ratu, koji su odlikovale žestoke bitke koje su se vodile u velikim gradovima kao što su Staljingrad, Harkov, Berlin i dr. kao i u Normandiji u Francuskoj, snajperska puška stekla je mračnu reputaciju. U veštim rukama pretvorila se u efikasno smrtonosno oružje. Jedan od najpoznatijih snajperista u Drugom svetskom ratu bio je ruski vojnik Vasili Zajcev (slika ispod) koji je ubio skoro 400 nemačkih vojnika i oficira, od kojih je više od polovine izbacio iz stroja tokom Bitke za Staljingrad. Poznati američki ratni izveštač, Arni Pajl je ovako opisao situaciju u Normandiji 1944. god.: „Snajperisti su svuda. Ima ih na drveću, u zgradama, ruševinama, u travi. Ali ih najviše ima u visokoj i bujnoj živici koja preseca nodmandijska polja i koje ima duž svakog puta i raskrsnice“.

Tokom II. svjetskog rata gotovo sve zaraćene strane vode masovna, vrlo učinkovita snajperska djelovanja. Iskustva iz tih djelovanja pokazala su najveću učinkovitost snajperista u uvjetima koji inače ograničavaju manevar i smanjuju udarnu moć teške ratne tehnike, kao što su npr. ulične borbe (osobito većih urbanih sredina), pošumljena područja (osobito tropske prašume i područja visoke šikare), brdsko-planinsko zemljište i sl. Posebice važne snajperske borbe vođene su na istočnom ratištu i u borbama za tihooceanska otočja, a snajperiste je najmasovnije koristila sovjetska armija (posebno su se istakli u bitkama za Staljingrad, gdje su bili iznimno učinkoviti u uličnim borbama.Procjenjuje se da su samo sovjetski snajperisti tijekom rata likvidirali više od 40 000 protivničkih vojnika. Oni su djelovali samostalno u sklopu streljačkih vodova, a po potrebi su formirane skupine snajperista, za uništavanje osobito važnih ciljeva. Takva taktika dovela je do stjecanja važnih iskustava u snajperizmu, kao specifičnoj borbenoj djelatnosti,

pa nije nimalo čudno da je od 80 najučinkovitijih snajperista II. svjetskog rata njih čak 56-oro bilo iz redova sovjetske armije, pri čemu je na prvom mjestu Ivan Sidorenko s potvrđenih 500 likvidiranih protivnika (ujedno i drugi najuspješniji snajperist svih vremena, iza Finca Simo Hayha).Proslavljeni heroj Staljingrada Vasilij Zajcev tek je na 14. mjestu s oko 400 potvrđeno likvidiranih protivnika, a najuspješnija žena-snajperistica je Ljudmila Pavličenko s 309 pogodaka.
Snajperska puska Dragunova

Nakon II. svjetskog rata započela je intenzivna potraga za nasljednikom snajperske puške Mosina-Naganta i SVT M-40, tim prije što se brzo uočilo kako SKS ne može ispuniti očekivanja. Rješenje je ponudio konstruktorski tim predvođen Jevgenijem Fjodorovićem Dragunovim, koji je 1958. godine razvio poluautomatsku snajpersku pušku, na prvi pogled sličnu automatskoj pušci Kalašnjikova, ali za puščani metak 7,62x54R mm i pobijedio na natječaju za novu sovjetsku snajpersku pušku.

Nova puška se pod nazivom SVD (Snajperskaja vintovka Dragunova) počela uvoditi u operativnu uporabu Sovjetske armije od 1963. godine, a vrlo brzo je uvedena kao standardno snajpersko naoružanje i u oružane snage drugih zemalja članica Varšavskog ugovora, od kojih su je neke počele proizvoditi po licenci
Iako je bila izrađena u standardnom i vrlo raširenom ruskom kalibru, te se praktično mogla koristiti svakim streljivom 7,62x54R mm, za SVD je razvijeno posebno, mnogo kvalitetnije streljivo pod oznakom 7N14.

S obzirom na to da je to streljivo proizvedeno u relativno malim količinama, SSSR ga nikada nije izvozio (pa niti svojim saveznicama u Varšavskom paktu), a osim SPECNAZ-a, GRU-a i KGB-a, redovne jedinice oružanih snaga nisu se njime koristile (niti ga imale na raspolaganju).U vrijeme kada je nastala, SVD je svakako bila kvalitetna vojnička snajperska puška, sa standardnim optičkim nisanom PSO-1, koji je bio opremljen baterijski osvijetljenom končanicom i infracrvenim filterom. Povećanje optičkog nisana PSO-1 bilo je nedovoljno po sadašnjim mjerilima snajperskog oružja (4x), a vidno polje dosta suženo zbog razmjerno malog objektiva (24 mm), no, u skladu s tadašnjom doktrinom snajperske borbe to se smatralo dovoljnim za siguran pogodak u ljudsku figuru na udaljenosti 600-800 m. Najkvalitetniji strijelci postizali su pogotke i na udaljenostima većim od 1000 m. Osim toga, optički nisan se mogao relativno jednostavno promijeniti ukoliko je imao montiran standardni nosač kojim se pričvršćivao za lijevu stranu sanduka, a tijekom vremena razvijen je cijeli niz optičkih nisana (uključujući i pasivne noćne IC i termovizijske nisane), koji su se mogli koristiti na SVD.

Unatoč manjim poboljšanjima, na SVD nisu uspjeli ukloniti ograničenja koja definitivno nisu poželjna na kvalitetnim snajperskim puškama. Konkretnije, puška ima prilično mali i neudobni kundak, zbog čega je okular nisana neugodno blizu oka (no, eventualni udarac u oko pri opaljenju u velikoj mjeri je onemogućen gumenim zaštitnikom). Težište puške je izrazito pomaknuto u prednji dio zbog čega praktično zahtijeva gađanje s naslona, ili zatezanje remnika preko lakta. Okidanje je tvrdo i ne može se podešavati, što je potpuno neprimjereno savremenim snajperskim puškama. Koljena nema i hod okidača je kratak, ali pritisak okidanja je prevelik, što zahtijeva dugotrajnu vježbu strijelca, te unatoč tome, daje dosta nepouzdane pogotke na veće daljine. Trzaj je očekivano jak zbog jakog metka i duge cijevi, a pri opaljenju može skliznuti kundak s ramena, zbog čega dolazi do jačeg izdizanja puške.

Ruska SV-98 puska repetirka
Uvođenje SV-98 u naoružanje znači konačno odustajanje od koncepcije poluautomatskih snajperskih pušaka, koju je ruska vojna praksa zadržala do današnjih dana, unatoč činjenici da se od nje odustalo u svim ostalim suvremenim oružanim snagama još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Nema sumnje da je svojedobno SVD bila dovoljno dobra za vojnu upotrebu, međutim riječ je o pušci koja nema preciznost potrebnu za vrlo tačna gađanja (u čemu su daleko veću prednost pokazale repetirke od poluautomatskih pušaka), niti je primjereno opremljena za gađanja na velike udaljenosti.
SV-98 je puška-repetirka razvijena u Konstruktorsko-oružarskom centru "Ižmaš" (grad Iževsk) iz standardnih velikokalibarskih sportskih pušaka "Rekord-1" i "Rekord-CISM", u standardnom kalibru 7,62x54R. Puška je namijenjena gađanju pojedinačnih živih ciljeva na udaljenost do 1000 m, dugačka je 1375 mm, a cijev 650 mm, težina oružja bez optičkog ciljnika iznosi 5,5 kg, početna brzina zrna 820 m/sek, kapacitet magazina 10 metaka, a preciznost do 1 MOA (grupiranje 10 pogodaka u krug promjera 29 mm na udaljenost 100 m u kontroliranim uvjetima).

Za usporedbu, prosječna preciznost SVD je oko 2,7 MOA (gotovo tri puta lošija). Osim toga, puška je opremljena većinom elemenata koji omogućavaju ergonomski optimalniju uporabu i samim time preciznije gađanje, a koje SVD nema, kao što su: prilagodljiv kundak po smjeru i visini, prilagodljiv oslonac za lice i prilagodljiv okidač hoda 1,5-2 mm, te potiska okidanja 1-1,5 kg (mehanizam za okidanje je potpuno neizmijenjen preuzet sa sportskih pušaka porodice "Rekord").
Standardni optički nisan kojim je puška opremljena PKS-07 ima uvećanje 7x, međutim, planira se njegova zamjena varijabilnim nisanom "Hiperon" 1P69. Taj nisan ima uvećanje 3-10X, vidno polje 7,6-2,5 stupnjeva i masu 1,3 kg.

Moderna snajperska puška može biti ili standardna armijska puška, odabrana zbog njege preciznosti i opremljena optičkim nišanom sa uvećanjem ili puška posebno izrađena za tu namenu. Čest je slučaj da se kao standardna snajperska puška u mnogim armijama sveta koriste lovački karabini poznati po svojoj preciznosti, koji su u svom osnovnom obliku dostupni civilnim licima. Naravno, ovakve puške se takođe opremaju optičkim nišanom i na njima se vrše određene manje modifikacije kako bi se prilagodile vojnoj upotrebi.

Sve moderne snajperske puške mogu se podeliti u tri glavne kategorije:

  • vojne snajperske puške
  • policijske snajperske puške
  • snajperske puške specijalne namjene


Vojna snajperska puška, pored osnovnog zaheva za preciznošću mora da ispunjava i neke druge uslove koji proizlaze iz ovakve njene upotrebe. Prvo, ne sme biti previše teška kako bi vojnik mogao pored nje da nosi dovoljno rezervne municije i ostale opreme. Drugo, mora biti izuzetno otporna na različite klimatske uslove kao što su izuzetno visoke i niske temperature, vlaga i dr. Treće, mora da bude laka za održavanje i popravku u terenskim uslovima.Jedan od svakako najvažnijih uslova koje vojna snajperska puška mora da ispuni tiče se municije. Naime, ova puška mora da koristi standardnu municiju koja se koristi u armiji u čijem naoružanju se nalazi. Povećanje dometa vojne snajperske puške obično se postiže tako što se modifikuje standardna municija

Uloga policijske najperske puške se znatno razlikuje od uloge vojne snajperske puške pa otuda i razlike u konstrukciji. Policijska snajperska puška namenjena je za dejstva na razdaljinama do 300 m, a u pojedinim slučajevima i na razdaljinama manjin od 100 m. U ratu, ranjeni neprijatelj se isto kao i ubijeni neprijatelj smatra izbačenim iz stroja. Međutim, kod policijskih i antiterorističkih ackija, u kojima je glavni cilj spasavanje talaca, ranjeni terorista ili kriminalac nije izbačen iz stroja. Iako ranjen, on može započeti likvidaciju talaca pre nego što bude neutralisan. Zbog toga je kod policijske snajperske puške akcenat na preciznosti, a ne na dometu.

Policijska snajperska puška nije podvrgnuta ograničenjima koje trpi vojna snajperska puška zbog čega je ima u najrazličitijim kalibrima i koristi najrazličitiju municiju. Njene nišanske sprave su komplikovane i imaju razna podešavanja. S obzirom da se koristi za borbu sa malih odstojanja i u urbanoj sredini proizvođači savremene policijske snajperske puške se trude da je učine kompaktnom i funkcionalnom kako bi se olakšala njena upotreba.

Snajperske puške specijlane namene mogu se podeliti u dve kategorije:

Snajperska puška velikog kalibra, najčešće 12.7 mm koja uglavnom koristi municiju koju koriste teški mitraljezi. Efektivni domet ove puške je preko 1.500 m. Mogu se koristiti ne samo za uništavanje živih ciljeva već i neprijateljskih vozila, helikoptera, aviona i dr.

Prigušena snajperska puška koristi specijalnu podzvučnu municiju i opremljena je izmenjivim ili ugrađenim prigušivačem pucnja. Podzvučna municija ograničava domet puške na 300-500 m ali se pravilnom primenom u urbanoj sredini u kojoj je stalno prisutan određen nivo buke može postići to da se pucanj ne čuje sa razdanjine od 30-50 m.

ORUZJE
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

ZA KOJI TENK MISLITE DA JE BOLJI
T-84
T-32
T-34
MERKAVA
ABRAMS
  
pollcode.com free polls

rue" width="425" height="344">


widgeo.net

OVO SE ZOVU LUDACI ZA ORUZJEM

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
14356

Powered by Blogger.ba